„Početak je bio težak jer 1997. godine nije bilo sluha ni pomoći od strane države za razvoj obrtništva i poduzetništva, a do danas svjedočimo o alarmantnim količinama nekvalitetne robe u domaćim trgovinama“, priča Mladen Jagušt, sin Petra Jagušta.
Njegovog oca nije obeshrabrila obrtnička klima za vrijeme otvaranja trgovine, već je uložio znanje i iskustvo u ovaj maleni obrt koji još uvijek radi. Uz Petra Jagušta, obrt vode supruga Ljiljana i sin Mladen te se bave proizvodnjom galanterijskih proizvoda, mahom torbi, remena, novčanika, etuija za dokumente i ostalih kožnih dodataka u ograničenim količinama. Svaki je proizvod unikat, a za jednu kvalitetnu torbu potrebnoje oko pet sati intenzivnog rada te je svaki komad specifičan i poseban.
Photo: Davor Puklavec/PIXSELL
Od materijala koriste kožu, skaj, futer svilu i najfinije materijale koji se mogu naći na tržištu. Povremeno rade serije, a ponudu baziraju na minimalističkim klasičnim modelima. Uz izradu unikatnih rukotvorina, vrše uslugu popravaka pa rade zahtjevnije popravke na putnim torbama, planinarskim i vojnim ruksacima te opremi za konje i pse. Koriste uglavnom klasične strojeve koji zauzimaju dosta prostora zbog čega u malenoj radionici još uvijek prije biraju tradicijski ručni rad nad strojnim.
Zbog rada u malim količinama, svi su njihovi proizvodi unikatna umjetnička djela koja su plod dugogodišnjeg tradicionalnog ručnog rada i vjernog odnosa s kupcima čije potrebe i želje svakodnevno osluškuju. Za budućnost planiraju i dalje biti konkuretni na zagušenom tržištu proizvoda te će se i usprkos uvozu, truditi još više.
