Boutique hotel i muzej „Puntijar“, u kojem se može razgledati kolekcija od tri tisuće kuharica, dvije tisuće starih jelovnika i oko tisuću turističkih vodiča, nalazi se u elitnom šumovitom dijelu grada Zagreba, a opet u neposrednoj blizini samog centra, udaljen svega pet minuta vožnje. Temeljna ideja hotela i muzeja „Puntijar“ je očuvati i prenositi „zagrebački štih“ na goste, ali i buduće naraštaje.
Fotografija: Zarko Basic/PIXSELL
U muzeju je materijalno najvrjednija ‘Bečka kuharica’ (Wiener Kochbuch), najmanja kuharica na svijetu, tiskana oko 1900. godine u Beču, a prema dostupnim informacijama postoje svega četiri primjerka. Specifičnost kuharice su njene dimenzije, velika je samo 2×2 cm, a u njoj se krije nevjerojatnih 100 recepata.
Vlasniku bogate kolekcije, Zlatku Puntijaru iz njegove zbirke najdraža je „Nova zkup szlozena zagrebachka szokachka kniga“ (Nova zajedno složena zagrebačka kuharska knjiga), Ivana Birlinga, kanonika Kaptola iz 1813. godine. „To je prva kuharica tiskana na hrvatskom jeziku, složena po uzoru na bečku kuhinju, ali i kuhinju kajkavske sjeverozapadne Hrvatske te donosi 554 recepta. Osim velikog značaja za povijest hrvatske gastronomije i ljubitelje kulinarstva, kuharica također ima veliku kulturološku i leksičku važnost. Recepti su, prema riječima starog autora, namijenjeni ‘za kućnu upotrebu’ što je bio jedan glavnih razloga reizdanja ove bogate, a opet jednostavne kuharice“, tumači Puntijar.
O nekadašnjoj važnosti vrijednosti kuharica svjedoči i činjenica da su majke svojim kćerima oporučno ostavljale kuharice.
Fotografija: Zarko Basic/PIXSELL
Ako nekom gastro istraživaču kulture i povijesti grada i zemlje u kojoj se našao, muzej kuharica nije dovoljno atraktivan, onda će činjenica da u restoranu Stari Puntijar pripremaju jela po starim recepturama s nezaobilaznim daškom suvremenog, biti snažan poticaj da na svoju kartu turističkih atrakcija upiše Gračane i hotel Puntijar.
„Pripremamo puno jela po prvoj kuharici tiskanoj na hrvatskom jeziku, već spomenutoj ‘Nova zkup szlozena zagrebachka szokachka kniga’, baza recepta je original, ali nijanse se moraju doraditi. Treba biti svjestan da same namirnice i njihov okus nisu iste danas i prije 200 godina. Sami okusi se moraju uvijek prilagoditi vremenu i podneblju gdje se pripremaju“, objašnjava Puntijar.
Fotografija: Zarko Basic/PIXSELL