Budući da je otvorena do 28. siječnja, vremena za posjet ovom postavu koji slavi toplinu doma ne manjka. Namjera organizatora je upoznati posjetitelje s božićnim običajima sjeverozapada Hrvatske, koji su našom nepažnjom postepeno pali u zaborav, kroz upečatljive primjerke tradicijskog nakita. Izložbu prati serija radionica koju vodi g. Vlado Čehulić, vlasnik obiteljske Etno radionice. On na zabavan način daje svim sudionicima priliku da učestvuju u kreiranju blagdanskog ozračja izradom papirnatih roža – nakita koji ih povezuje s generacijom svojih baka ili prabaka, kao i rodnim krajem.

Gospodina Čehulića zatekli smo u pripremi materijala za radionicu i zamolili da svoju ljubav za meditativni posao ukrašavanja prenese u riječi. Entuzijastično se prisjeća svojih početaka:

»Porijeklom sam iz Donjeg Lipovca kraj Konjščine. Mene je naučila moja baka, a od tada mora da je prošlo više od trideset godina. Ja sam bio klinac od dvanaest, trinaest godina. Kad sam vidio što ona radi to me zainteresiralo i taj interes za ružice je ostao sa mnom do današnjeg dana. Kasnije sam otkrio da se slične ružice rade i u samoborskom kraju, u Svetoj Nedelji, da se rade u Kerestincu i Rakitju. Vjerojatno su se ljudi iz tih mjesta međusobno družili. Ja ne mogu otkriti postoje li među njima obiteljske veze i otkuda je koji način izrade došao. Uspio sam saznati samo da su ove okrugle ružice koje zbilja izgledaju kao kugle iz okolice Konjščine. Meni su one najljepše.  Naučio sam raditi i druge, ali te su zbog bake srcu prirasle.«

Dok je završavao pripovijest njegov govor je usporio, a glas mu je obojila sjeta. U tom času prekinuli su nas prvi posjetitelji radionice. Za čas je klečao okružen djecom ruku omotanih u raznobojne papirnate vrpce, a uvježbani pokreti prstiju nastavili su božićnu bajku.

Djeca nisu skretala pogled. Obrva isprepletenih u misaon izraz, grizla su donje usne u dubokoj koncentraciji. Roditelji su zauzeli slične poze, očigledno prenesene s koljena na koljeno. Bake je ponio natjecateljski duh – za njih se radilo o ponavljanju gradiva. Suočene s izazovom izrade elegantne papirnate ruže, najmlađe je strpljenje na koncu iznevjerilo. Kako teret ne bi pao samo na odrasle koji nisu priznavali poraz ponuđena im je izrada manje osjetljivih cvjetova, što su dostojanstveno prihvatili. Svi su podijelili vrijedno iskustvo i kući ponijeli primjerak na koji su mogli biti ponosni.

Uslijedilo je razgledavanje izložbe u pratnji gospođe Mirjane Drobine, voditeljice odnosa s javnošću Etnografskog muzeja. Ubrzo smo naišli na dvije dame koje su u tradicionalnim ukrasima – figuricama od soli, kinčevima na čijim su granama procvjetale papirne ruže, rodile jabuke božićnice i orasi –  prepoznale Božić iz obiteljskog doma.

Gledajući oko sebe, postalo mi je jasno da ukrasi s polica trgovina nemaju istu moć okupljanja ljudi kao rože, ne ostavljaju dubok, trajan i sladak emocionalni utisak kao jabuke i bomboni u srebrnom omotu. Oni su tek pogodnost, danak manjku slobodnog vremena. To potvrđuje i gđa Mirjana:

»Unazad deset godina primijetili smo jako puno upita o tradiciji. Ljudi se žele na neki način vratiti svojoj tradiciji u svakom smislu, pa i u kićenju svoje kuće. A ovaj nakit koji je tradicijski vezan uz seoske kuće svatko može izraditi u svom domu.«

Stoga prije nego posegnete za zveckavim kutijama čiji sadržaj godinu dana nije ugledao sunce, stanite. Potražite inspiraciju u zagrebačkom Etnografskom muzeju i pretvorite Božić u avanturu koja neće izblijedjeti. Božićne radionice naučit će vas vještini izrade koju možete prenijeti svojim najmilijima, a prvu priliku imat ćete već 23. prosinca uz prijavu na edukacija@emz.hr.